Smještaj

Smještaj je usluga kojom se korisniku osigurava intenzivna skrb i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba kada to nije moguće osigurati u obitelji i pružanjem drugih socijalnih usluga. Pravo na uslugu smještaja korisniku se može priznati tijekom svih dana u tjednu ili tijekom pet radnih dana

Smještaj je usluga kojom se korisniku osigurava intenzivna skrb i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba kada to nije moguće osigurati u obitelji i pružanjem drugih socijalnih usluga.

Smještajem se osigurava stanovanje i organizirane aktivnosti tijekom dana uz stalnu stručnu i drugu pomoć i potporu u osiguravanju osnovnih i dodatnih životnih potreba, a koje ne mogu biti zadovoljene u obitelji.

Smještaj može obuhvatiti i pripremu korisnika za povratak u vlastitu obitelj, udomiteljsku obitelj ili za samostalan život te pripremu djeteta za posvojenje.

Pravo na uslugu smještaja korisniku se može priznati tijekom svih dana u tjednu ili tijekom pet radnih dana.

Zapreke za priznavanje prava na uslugu smještaja

Pravo na uslugu smještaja ne priznaje se osobi:
  • koja je sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora
  • kojoj pomoć i njegu pružaju članovi obitelji
  • kojoj se pomoć i njega osigurava odobravanjem socijalne usluge pomoć u kući
  • kojoj se u okviru zdravstvene zaštite na primarnoj razini osigurava zdravstvena njega bolesnika u dovoljnoj mjeri, opsegu i intenzitetu ili
  • kojoj se pomoć i njega osigurava putem različitih programskih aktivnosti u dovoljnoj mjeri, opsegu i intenzitetu. 

Usluga smještaja u kriznim situacijama

Pravo na uslugu smještaja u kriznim situacijama (situacije u kojima je ugrožen život, zdravlje ili dobrobit osobe) priznaje se:
  • djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi
  • djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju
  • djetetu koje se zatekne u skitnji
  • djetetu bez pratnje stranom državljaninu ili bez državljanstva
  • djetetu o kojem se roditelji privremeno nisu u mogućnosti skrbiti zbog bolesti, neriješenog stambenog pitanja ili drugih životnih nedaća
  • trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana koji nema stan odnosno nema osigurano stanovanje ili zbog narušenih odnosa u obitelji ne može ostati s djetetom u obitelji
  • žrtvi obiteljskog nasilja
  • žrtvi trgovanja ljudima
  • osobi koja se zatekne izvan mjesta prebivališta ili boravišta ili koja nema prebivalište ili boravište i nije u stanju brinuti se o sebi
  • osobi kojoj je ugrožen život zbog bolesti, nemoći, ovisnosti, socijalne isključenosti ili drugih okolnosti
  • beskućniku.
 
Pravo na uslugu smještaja u kriznim situacijama priznaje se korisniku dok se ne osiguraju uvjeti za njegov povratak u vlastitu ili udomiteljsku obitelj ili se usluga smještaja ne osigura na drugi način, a najdulje do šest mjeseci.
Iznimno, usluga smještaja u kriznim situacijama može trajati do godinu dana ako se radi o:
  • djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi
  • djetetu o kojem roditelji privremeno nisu u mogućnosti skrbiti zbog bolesti, neriješenog stambenog pitanja ili drugih životnih nedaća
  • djetetu smještenom u udomiteljsku obitelj kojemu su potrebne tretmanske ili zdravstvene usluge koje nisu dostupne udomitelju
  • trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana koji nema stan odnosno nema osigurano stanovanje ili zbog narušenih odnosa u obitelji ne može ostati s djetetom u obitelji
  • žrtvi obiteljskog nasilja
  • žrtvi trgovanja ljudima ili
  • beskućniku.

Usluga smještaja radi provođenja rehabilitacijskih programa

Pravo na uslugu smještaja radi provođenja rehabilitacijskih programa priznaje se:
  • djetetu s teškoćama u razvoju
  • osobi s invaliditetom ili
  • osobi ovisnoj o alkoholu, drogi, kockanju i drugim oblicima ovisnosti.
 
Pravo na uslugu smještaja radi provođenja rehabilitacijskih programa može se priznati i roditelju djeteta s teškoćama u razvoju koje je upućeno na rehabilitacijski program, radi njegova aktivnog sudjelovanja u provođenju psihosocijalnog programa, prema utvrđenoj procjeni i programu pružatelja usluga, a najdulje do 15 dana tijekom kalendarske godine.
 
Smještaj radi provođenja rehabilitacijskih programa traje dok traje potreba, a najdulje do:
  • godinu dana za dijete s teškoćama u razvoju ili za osobu s invaliditetom
  • tri godine za osobu ovisnu o alkoholu, drogi, kockanju i drugim oblicima ovisnosti.

Usluga smještaja radi provođenja psihosocijalnih tretmana

Pravo na uslugu smještaja radi provođenja psihosocijalnih tretmana priznaje se djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju.

Smještaj radi provođenja psihosocijalnih tretmana traje dok traje potreba, a najdulje tri godine.

Usluga smještaja u drugim slučajevima

Pravo na uslugu smještaja u drugim slučajevima priznaje se:
  • djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom zbog:
  • korištenja odmora roditelja njegovatelja odnosno njegovatelja, u ukupnom trajanju od najviše 30 dana tijekom jedne kalendarske godine ili
  • privremene nesposobnosti za rad roditelja njegovatelja odnosno njegovatelja, u skladu s propisom iz obveznog zdravstvenog osiguranja dok traje potreba, a najdulje 60 dana tijekom jedne kalendarske godine
  • djetetu i odrasloj osobi kojoj je priznata usluga smještaja radi iskustva obiteljskog okruženja tijekom blagdana ili školskih praznika u udomiteljskoj obitelji
  • djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom radi školovanja po posebnom programu izvan mjesta prebivališta, ako se školovanje ne može osigurati u mjestu prebivališta, najdulje do navršene 21. godine
  • djetetu s problemima u ponašanju radi multidisciplinarne procjene, u trajanju od 30 dana
  • djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, ako mu skrb nije moguće osigurati u vlastitom domu i pružanjem drugih socijalnih usluga u udomiteljskoj obitelji, dok za to traje potreba, a najduže do 26. godine života
  • stranom državljaninu i osobi bez državljanstva s privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj, u trajanju do tri godine i osobama koje su se našle u teškim životnim okolnostima do najviše godinu dana
  • djetetu s teškoćama u razvoju, osobi s invaliditetom, teško bolesnoj odrasloj osobi i starijoj osobi kojoj je potrebno osigurati intenzivnu skrb i podmirenje osnovnih životnih potreba zbog oštećenja zdravlja i oštećenja funkcionalnih sposobnosti, ako mu skrb nije moguće osigurati u vlastitom domu i pružanjem drugih socijalnih usluga
  • osobi nesposobnoj za rad koja se nalazi u posebno teškim životnim prilikama koje se ne mogu otkloniti primjenom drugih naknada i usluga iz socijalne skrbi ili na drugi način.

Pružatelj usluge smještaja

Uslugu smještaja pruža dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica i druga pravna osoba, fizička osoba koja djelatnost socijalne skrbi obavlja kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik, udomiteljska obitelj.

Djetetu, a posebno djetetu mlađem od sedam godina pravo na uslugu smještaja priznaje se prvenstveno u udomiteljskoj obitelji.

Iznimno, ako se u trenutku nastanka potrebe smještaja djetetu, a posebno djetetu mlađem od sedam godina usluga ne može priznati u udomiteljskoj obitelji, pravo na uslugu smještaja priznaje se u domu socijalne skrbi ili udruzi, vjerskoj zajednici i drugoj pravnoj osobi, najduže do godinu dana.

Ostvarivanje prava

Postupak za priznavanje prava na uslugu smještaja pokreće se na zahtjev korisnika pri područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, nadležnom prema prebivalištu korisnika.

Adrese i telefonske brojeve područnih ureda možete pronaći na mrežnim stranicama Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

Naknada za osobne potrebe korisnika usluge smještaja

Pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje se korisniku usluge smještaja ili organiziranog stanovanja ako vlastitim prihodom ne može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba na smještaju ili organiziranom stanovanju.

Naknada za osobne potrebe za dijete polaznika osnovne škole, odraslu i stariju osobu iznosi 33,18 eura, a za dijete i mlađu punoljetnu osobu polaznika srednje škole i drugu mlađu punoljetnu osobu 46,45 eura.