Darivanje organa

Darivateljem organa smatra se svaka preminula osoba koja se za života tome nije izričito protivila 

Presađivanje ili transplantacija organa je metoda liječenja bolesnika kod kojih je došlo do nepovratnog zatajenja funkcije organa.

Presaditi se mogu organi (bubreg, jetra, srce, pluća, gušterača, tanko crijevo), tkiva (koža, dijelovi kosti, srčani zalisci, krvne žile, rožnice i dr.) i stanice (krvotvorne matične stanice, stanice otoka gušterače...).

Pristanak obitelji

U Hrvatskoj se mogućim darivateljem organa smatra svaka preminula osoba koja se za života tome nije izričito protivila. Iako naš zakon ne propisuje obvezu traženja dozvole za eksplantaciju organa od obitelji umrle osobe, u praksi se poštuje stav obitelji. Zbog toga je važno da svoju obitelj upoznate sa svojim stavom o darivanju organa poslije smrti.

Osobe koje se protive darivanju dijelova tijela poslije smrti trebaju kod liječnika primarne zdravstvene zaštite potpisati Izjavu o nedarivanju organa. Izjave o nedarivanju upisuju se u registar nedarivatelja pri Ministarstvu zdravstva.

Donorska kartica

Donorska kartica od izuzetne je važnosti kao iskaz pozitivnog stava pojedinca o darivanju organa. Ako je preminula osoba posjedovala donorsku karticu obitelj uglavnom poštuje stav umrle osobe i ne protivi se eksplantaciji.

Donorsku karticu možete zatražiti kod liječnika primarne zdravstvene zaštite ili u Ministarstvu zdravstva.

Utvrđivanje smrti

Dijelovi tijela s umrle osobe mogu se uzimati radi presađivanja drugoj osobi nakon što je prema medicinskim kriterijima i na propisan način sa sigurnošću utvrđena smrt. Smatra se da je smrt nastupila kada se utvrdi potpuni i konačni prestanak moždane cirkulacije (smrt mozga).

Smrt mozga utvrđuje, u dva uzastopna klinička pregleda, tročlano povjerenstvo te to potvrđuje jednom od zakonom predviđenih instrumentalnih pretraga. Liječnici koji utvrđuju smrt mozga ne sudjeluju u uzimanju i presađivanju organa.

Obitelji koje daruju organe svojih najbližih koji umru u bolnicama izvan mjesta prebivališta imaju pravo na podmirenje troškova prijevoza umrlog od bolnice do mjesta ukopa.

Presađivanje sa živih osoba

Organ ili tkivo od živog darivatelja može se uzeti isključivo u svrhu liječenja primatelja ako ne postoji odgovarajući organ ili tkivo umrle osobe te ne postoji druga, približno jednaka metoda liječenja.

O uzimanju organa od živog darivatelja u svrhu presađivanja primatelju odlučuje etičko povjerenstvo zdravstvene ustanove u kojoj će se izvršiti presađivanje.

Primateljeva suglasnost

Presađivanje se smije obaviti jedino ako je primatelj dao pisanu suglasnost. Za primatelja koji nije poslovno sposoban ili nije sposoban za rasuđivanje ili je maloljetan, suglasnost daje njegov zakonski zastupnik, odnosno skrbnik.

Tajnost podataka

Podaci o darivateljima i primateljima dijelova ljudskog tijela predstavljaju profesionalnu tajnu. Liječniku primatelja mora se zbog medicinski opravdanog razloga omogućiti uvid u zdravstvene podatke darivatelja.

Korištenje tijela u nastavne svrhe

Iznimno, prije pokopa ili kremiranja umrle osobe koja nema obitelji i koja se tome za života nije izričito protivila u pisanom obliku te ako nitko u roku od 48 sati nije podnio zahtjev za pokop ili kremiranje, uz odobrenje etičkog povjerenstva Hrvatske liječničke komore, tijelo umrle osobe može se koristiti u nastavne svrhe.

Uz odobrenje etičkog povjerenstva Hrvatske liječničke komore u nastavne svrhe može se koristiti i tijelo umrle osobe koja nije živjela s članovima svoje obitelji ako se ta osoba za života tome nije izričito protivila u pisanom obliku te ako se tome u pisanom obliku ne protive njezin bračni drug, roditelji, punoljetno dijete ili skrbnik.

Hrvatska liječnička komora obvezna je u navedena dva slučaja izvijestiti nadležno tijelo državne uprave ili zdravstvenu ustanovu koja obavlja nadzor nad djelatnošću pregleda umrlih i nad radom mrtvozornika.