Smještaj starijih i nemoćnih osoba

Smještaj je skrb izvan vlastite obitelji i jedna od najčešćih usluga u sustava socijalne skrbi koju koristi starija osoba, a obuhvaća: stanovanje, prehranu, brigu o zdravlju, njegu, socijalni rad i aktivno provođenje vremena

Pružatelji usluge smještaja mogu biti: dom, centar za pružanje usluga u zajednici, udruga, vjerska zajednica trgovačko društvo i druga domaća i strana pravna osoba te obrtnik i obiteljski dom sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi.

Starija osoba uslugu smještaja može ostvariti temeljem ugovora o smještaju kojega ona ili njen zakonski zastupnik sklope s pružateljem usluge ili temeljem rješenja centra za socijalnu skrb.
 
Osobe koje su sklopile ugovor o smještaju i njihovi zakonski obveznici u potpunosti snose trošak usluge smještaja.

Za stariju osobu koja nema dovoljno sredstava za podmirenje troška smještaja, centar za socijalnu skrb donijet će rješenje o priznavanju usluge smještaja ako je to najbolje rješenje za stariju osobu po mišljenju stručnog radnika.

Korisnik usluge smještaja dužan je sudjelovati u podmirenju troška smještaja, svojim prihodima umanjenim za iznos naknade za osobne potrebe korisnika, imovinom koja ne služi njemu i članovima njegovog kućanstva za podmirenje osnovnih stambenih i drugih osnovnih životnih potreba, ako i to nije dostatno cijenu usluge dužni su u cijelosti ili djelomično platiti zakonski obveznici uzdržavanja na temelju nagodbe sklopljene s centrom za socijalnu skrb ili prema propisima kojima se uređuju obiteljski odnosi.

Kad se iscrpe sve navedene mogućnosti trošak smještaja u cijelosti ili djelomično ide na teret državnog proračuna.

Pružatelji socijalnih usluga kojima je osnivač Republika Hrvatska pružaju socijalne usluge po cijeni koju odredi ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.

Cijenu usluga izvan mreže socijalnih usluga pružatelji socijalnih usluga određuju samostalno.