Reakcije na traumatski događaj

Reakcije žrtava uključuju promjene u načinu razmišljanja i ponašanja koje trebate prihvatiti kao dio prirodnog procesa suočavanja s traumom

Kazneno djelo je za žrtvu težak i stresan događaj na koji organizam reagira velikom žestinom i na svim razinama - tjelesnoj, misaonoj i emocionalnoj. Zbog toga dolazi do niza promjena u načinu razmišljanja i ponašanja, koje su uobičajene reakcije na pretrpljenu traumu.  

Emocionalne reakcije uključuju:
  • brigu za vlastitu sigurnost i sigurnost bliskih osoba 
  • strah da bi se sličan događaj mogao ponoviti
  • tugu, ljutnju, razdražljivost, a često i osjećaj krivnje jer kao žrtva mislite da ste nešto mogli učiniti ili da ste nešto učinili pogrešno 
  • stid zbog bespomoćnosti, jakih emocija ili potrebe za pomoći 
  • tjeskobu i zbunjenost. 

Misaone reakcije su najčešće:
  • rastresenost i nedostatak koncentracije
  • često sjećanje na događaj i potreba da govorite o tome
  • gubitak interesa za aktivnosti koji su vam prije bile zanimljive
  • zaboravljivost 
  • osjećaj besmisla i pesimizam.  

Tjelesne reakcije na traumu su:
  • probavne smetnje, gubitak teka ili pretjerano uzimanje hrane
  • mučnina i glavobolja
  • stalni umor
  • noćne more i problemi sa spavanjem
  • neodređene pritužbe i bolovi
  • mišićna napetost
  • pretjerano znojenje.
 

Promjene ponašanja

Posljedice traumatskog događaja očituju se i u promjeni ponašanja - poteškoćama u kontroliranju agresije, sklonosti osamljivanju ili pretjeranoj ovisnosti o drugim ljudima i smanjenom sudjelovanju u uobičajenim aktivnostima. 
 

Djeca kao žrtve

Kod djece koja su bila izložena nasilju - bilo kao izravni svjedoci ili samo posredno - te su reakcije još izraženije, a često rezultiraju time da se dijete više suprotstavlja odraslima ili se ponaša kao da je mlađe od svoje dobi i ponovo se vraća tepanju, sisanju prsta ili mokrenju u krevet.

Trebate zapamtiti da su to normalne i uobičajene reakcije na stresnu situaciju koje su dio prirodnog procesa suočavanja s traumom i da ih zbog toga ne treba ni pokušavati izbjeći.