Hrvatska nacionalna manjina u dvanaest europskih država

Položaj i status

Hrvati kao autohtone manjinske zajednice žive u 12 europskih država: Republika Austrija, Republika Bugarska, Crna Gora, Češka Republika, Talijanska Republika, Republika Kosovo, Mađarska, Republika Sjeverna Makedonija, Rumunjska, Slovačka Republika, Republika Slovenija i Republika Srbija. Pod utjecajem različitih povijesnih, kako političkih, tako i ekonomskih razloga, od 15. stoljeća su se počeli iseljavati s tadašnjih hrvatskih prostora na druge europske prostore, koji se danas nalaze u spomenutih 12 država, dok su se neki od njih doselili istovremeno kad i na područje današnje Republike Hrvatske.

Položaj i status pripadnika hrvatske nacionalne manjine različito je uređen u pojedinim državama, sukladno zakonodavstvu tih država te preuzetim međunarodnim ili bilateralnim obvezama. Opseg i razina tih prava vrlo su različiti, budući da još uvijek ne postoje čvrsti i obvezujući međunarodnopravni dokumenti iz područja zaštite nacionalnih manjina. No, smatra se da je razina manjinske zaštite izraz demokratičnosti neke države. Usto, zaštita ovisi i o brojnim povijesnim i političkim okolnostima, a te su okolnosti različite za Hrvate koji žive u 12 europskih država.

Hrvati danas većinom imaju priznati status nacionalne manjine, no nažalost, još uvijek ne u svim državama. Najkraće možemo reći da Hrvati imaju definiran status i uživaju manjinska prava, dakle da su priznati kao nacionalna manjina, sukladno zakonodavstvu pojedine države, u Mađarskoj, Rumunjskoj, Crnoj Gori, Republici Austriji, Republici Srbiji, Slovačkoj Republici, Republici Kosovo, Češkoj Republici te u Talijanskoj Republici, i to u pokrajini Molise gdje imaju priznat status jezične manjine. 

Hrvati nisu priznati kao nacionalna manjina i nemaju nikakva posebna prava u Republici Sloveniji i Republici Bugarskoj. Također, Hrvati nemaju priznat status nacionalne manjine i u Republici Sjevernoj Makedoniji, no sa Sjevernom Makedonijom Republika Hrvatska ima sklopljen bilateralni sporazum o obostranoj zaštiti nacionalnih manjina.

Republika Hrvatska sklopila je bilateralne sporazume o međusobnoj zaštiti nacionalnih manjina s četiri države: s Mađarskom (1996.), Republikom Srbijom (2004.), Republikom Sjevernom Makedonijom (2007.) i Crnom Gorom (2011.), a radi praćenja provedbe sporazuma na razini vlada osnovani su međuvladini mješoviti odbori (dalje u tekstu: MMO). Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske koordinacijsko je tijelo i nositelj poslova  u vezi s pripremom i održavanjem sjednica MMO-a. Usto, sklopljen je i Ugovor između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o zaštiti manjina (1996.), na temelju kojega nije predviđeno osnivanje MMO-a.

Pripadnici hrvatske nacionalne manjine iz svih 12 država imaju svoje predstavnike u Savjetu Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, savjetodavnom tijelu Vlade Republike Hrvatske koje pruža pomoć Vladi Republike Hrvatske u osmišljavanju i provedbi politike, aktivnosti i programa prema Hrvatima izvan Republike Hrvatske.