Sustav socijalne skrbi

Sustav socijalne skrbi temelji se na načelu supsidijarnosti, što podrazumijeva odgovornost pojedinca i obitelji za vlastitu socijalnu sigurnost, a uloga je države da u tome pomaže, s ciljem sprečavanja, ublažavanja i otklanjanja socijalne ugroženosti. Korisnici, prava i uvjeti za njihovo ostvarivanje, kao i druga pitanja od značenja za ovu djelatnost, definirani su Zakonom o socijalnoj skrbi ((»Narodne novine«, broj: 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17 i 98/19).

Zakon o socijalnoj skrbi.
 

Korisnici prava u sustavu socijalne skrbi

Korisnici prava u sustavu socijalne skrbi temeljem Zakona o socijalnoj skrbi su:
  • samac i kućanstvo koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim radom, primitkom od imovine, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način
  • dijete bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi, mlađa punoljetna osoba, dijete žrtva obiteljskog, vršnjačkog ili drugog nasilja, dijete žrtva trgovanja ljudima, dijete s teškoćama u razvoju, dijete i mlađa punoljetna osoba s problemima u ponašanju, dijete bez pratnje koje se zatekne izvan mjesta svog prebivališta bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu te dijete strani državljanin koje se zatekne na teritoriju Republike Hrvatske bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu
  • trudnica ili roditelj s djetetom do godine dana života bez obiteljske podrške i odgovarajućih uvjeta za život
  • obitelj kojoj je zbog poremećenih odnosa ili drugih nepovoljnih okolnosti potrebna stručna pomoć ili druga podrška
  • odrasla osoba s invaliditetom koja nije u mogućnosti udovoljiti osnovnim životnim potrebama
  • odrasla osoba žrtva obiteljskog ili drugog nasilja te žrtva trgovanja ljudima
  • osoba koja zbog starosti ili nemoći ne može samostalno skrbiti o osnovnim životnim potrebama
  • osoba ovisna o alkoholu, drogama, kockanju i drugim oblicima ovisnosti
  • beskućnik
  • druge osobe koje ispunjavaju uvjete propisane Zakonom o socijalnoj skrbi.


Ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi

Prava u sustavu socijalne skrbi temeljem Zakona o socijalnoj skrbi su:
  • zajamčena minimalna naknada
  • naknada za troškove stanovanja
  • pravo na troškove ogrjeva
  • naknada za osobne potrebe korisnika smještaja
  • jednokratne naknade
  • naknade u vezi s obrazovanjem
  • osobna invalidnina
  • doplatak za pomoć i njegu
  • status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja
  • naknada do zaposlenja
  • socijalne usluge (prva socijalna usluga, savjetovanje i pomaganje, pomoć u kući, psihosocijalna podrška, rana intervencija, pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija), boravak, smještaj, obiteljska medijacija, organizirano stanovanje)
  • naknada za ugroženog kupca energenata. 

O priznavanju prava u sustavu socijalne skrbi, osim za naknadu za troškove stanovanja te pravo na troškove ogrjeva, rješenjem odlučuje mjesno nadležni centar za socijalnu skrb, u pravilu prema mjestu prebivališta podnositelja zahtjeva.

O priznavanju prava na naknadu za troškove stanovanja odlučuje jedinica lokalne samouprave i Grad Zagreb, sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi i posebnih zakona.

O priznavanju prava na naknadu za troškove ogrjeva odlučuje jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb, sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi.

Socijalne usluge osim centra za socijalnu skrb pružaju:
  • dom socijalne skrbi/centar za pružanje usluga u zajednici
  • centar za pomoć u kući
  • udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe te obrtnici
  • fizičke osobe kao profesionalnu djelatnost
  • udomiteljske obitelji. 

Adrese i telefonske brojeve centara za socijalnu skrb i drugih pružatelja usluga možete pronaći na internetskim stranicama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
 
Adresar ustanova.