Prekogranični postupci iz područja roditeljske odgovornosti te otmice djece

Osoba, ustanova ili drugo tijelo koje tvrdi da je odvođenjem ili zadržavanjem djeteta povrijeđeno pravo na skrb može se za pomoć u osiguranju povratka djeteta obratiti središnjem tijelu države u kojoj dijete ima uobičajeno boravište ili središnjem tijelu neke druge države ugovornice

Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike obavlja poslove Središnjeg tijela po Konvenciji o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, Den Haag, 1980. godine, Konvenciji o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece, Den Haag, 1996., Uredbi Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenog 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000, Uredbi Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece te Konvenciji Vijeća Europe o kontaktima s djecom.
 
I/. Konvencija o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece od 25. listopada 1980. godine

Republika Hrvatska je od 8. listopada 1991. godine stranka Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, Haag, 1980.
 
Konvencija ima za cilj:
  • Osigurati što brži povratak djece protupravno odvedene ili zadržane u nekoj državi ugovornici; i
  • Osigurati da se pravo na skrb o djetetu i pravo na kontakte prema pravu jedne države ugovornice dosljedno poštuju u ostalim državama ugovornicama.
 
Odvođenje ili zadržavanje djeteta smatra se protupravnim: a) ako predstavlja povredu prava na skrb koje je osobi, ustanovi ili nekom drugom tijelu, zajednički ili pojedinačno, dodijeljeno na temelju prava države u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije odvođenja ili zadržavanja; i b) ako se u vrijeme odvođenja ili zadržavanja to pravo uistinu i ostvarivalo zajednički ili pojedinačno, ili bi se bilo ostvarivalo da nije došlo do odvođenja ili zadržavanja. Pravo na skrb u gore navedenoj točki a) može se posebice steći na temelju zakona ili na temelju sudske ili upravne odluke, odnosno na temelju sporazuma koji prema pravu te države ima pravni učinak.
 
Konvencija se primjenjuje na dijete koje je imalo uobičajeno boravište u državi ugovornici neposredno prije povrede prava na skrb ili prava na kontakte. Konvencija se prestaje primjenjivati kada dijete navrši 16 godina.
 
Osoba, ustanova ili drugo tijelo koje tvrdi da je odvođenjem ili zadržavanjem djeteta povrijeđeno pravo na skrb može se za pomoć u osiguranju povratka djeteta obratiti središnjem tijelu države u kojoj dijete ima uobičajeno boravište ili središnjem tijelu neke druge države ugovornice.

U slučajevima nezakonitog odvođenja ili zadržavanja djeteta i/ili nemogućnosti ostvarivanja prava na kontakte s djetetom može se podnijeti Zahtjev za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta odnosno Zahtjev za ostvarivanje kontakata s djetetom. 
 
Zakonom o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece („Narodne novine“ br. 99/2018) uređena je nadležnost i ovlasti tijela te postupak u vezi sa zahtjevima koji se podnose u Republici Hrvatskoj na temelju odredaba Konvencije.
 
Tijela nadležna za provedbu Konvencije u Republici Hrvatskoj su: Središnje tijelo, sud, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, Hrvatski zavod za socijlani rad i druga tijela za čijom se pomoći ukaže potreba.
 
Više informacija te odgovarajući obrasci za pokretanje postupka na osnovi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece dostupni su na mrežnim stranicama Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
 
II/. Konvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece, Haag, 1996. stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 1. siječnja 2010. godine. 

III/. Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenog 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000., u primjeni je u Republici Hrvatskoj od 1. srpnja 2013. godine

IV/. Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece stupila je na snagu 1. kolovoza 2022.
 
Zakon o provedbi  Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece utvrđuje tijela nadležna za postupanje te za donošenje odluka u području primjene Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111.

 
V/. Konvencija Vijeća Europe o kontaktima s djecom, CETS 192, u primjeni je u Republici Hrvatskoj od 1. lipnja 2009. godine.
 
Detaljnije informacije o postupcima radi povratka protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta odnosno radi ostvarivanja kontakata s djetetom primjenom Konvencija odnosno Uredbe dostupne su na navedenim kontakt podacima i korisnim poveznicama.
 
Odgovarajući obrasci za pokretanje postupka na osnovi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece dostupni su na mrežnim stranicama Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

Kontakt:
 
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike
Ulica grada Vukovara 78
10000 Zagreb
Telefon: 01 555 7111
Telefon za pozive izvan Republike Hrvatske: +385 1 555 7111
Telefaks: 01 555 7222
E-mail: pisarnica@mrosp.hr 
za Službu za međunarodnu suradnju u području zaštite djece